Kendo (剣道), doslovni prijevod put mača.
Povijesno gledano kendo se razvio iz kenjutsu-a koji opet svoje korijenje vuče iz tehnika primjenjivanijih na bojnim poljima. Kendo kao takav se razvio oko 14 stoljeća ali je jasne definicije dobio poslije Meiji razdoblja te se sada gleda na njega kao jedan od Gendai Budo borilačkih vještina. U razdoblju prije 1866. godine postojalo je više škola i svaka škola je učila svoj stil. Sa vremenom su se tehnike koje su bile učene sa pravim mačem ( katana ) razvile u tehnike koje su se učile drvenim mačevima ( bokken ). Konstrukcijom shinai-a ( mača od letvica bambusa ) negdje tijekom 18. Stoljeća došlo je do značajnijeg razvoja kendo-a. Ubrzo nakon toga je izumljen i ostatak kendo oklopa ( bogu ) kote, do, tare i men. Novim izumima omogućeno je sigurno vježbanje bez rizika od težih ozljeda.
Danas kendo se razvio u jedan od najpopularnijih borilačkih sportova u Japanu. Osim Japana gdje ga vježba otprilike 8 miliona ljudi proširio se i na ostale kontinente. U modernom kendou razvio se jaki natjecateljski karakter, svjetska prvenstva se održavaju svake tri godine, europska svake dvije dok se pojavljuje sve više jakih turnira. Puno ljudi se počne baviti kendoom zbog toga natjecateljskog aspekta ali je kendo puno više od toga samo natjecanja bi trebala poslužiti za stjecanje novih znanja, vještine i poznanstava.Sama borba bi trebala biti najbolji test stečenog znanja putem treninga.
